Kako su nastala imena za rodbinu: Svekrvi je bilo najgore

Odavno je poznato da je u Srbiji tradicija da svaki rođak nosi svoje ime. Tu zamršenu mrežu imena od svekrve i svekrve do tasta, zeta, muža… često je teško zapamtiti, a dešava se da jednostavno padnemo u zabunu kada koristimo ta imena.

Međutim, ono što je posebno interesantno kada su ova imena u pitanju jeste odakle potiču i kako su zapravo nastala.

Ova imena se koriste vekovima, a za mnoga imena nema objašnjenja kako su nastala.

snaja

Zaova je sestra njenog muža i za nju važi da zbog svoje velike, ponekad posesivne ljubavi prema bratu, ona ga smješta uz njegovu ženu, ili naprotiv – žena stavlja muža uz Zaoa, tako da ne dijeli ljubav svog muža. Često se žena i žena ne podnose, jer jedna teži da muškarca odvoji od porodice i stvori novu – svoju porodicu, a druga da zadrži brata.

U našoj narodnoj tradiciji, kako lirskoj tako i epskoj, često se ističe ljubav sestre prema bratu. Jedan od zanimljivih primjera te ljubavi je lirska narodna pjesma: Najveća je tuga za bratom

Sunce za Nevenu za planinu,
Izveze se junaci s mora, Mlada Đurđevica ih prebrojala, Sve junake po broju
izbrojala , Do tri dobra svoja ne brojila: Prvo dobro je majstore Đurđa, Druga dobra stvar je ručni đevep, Treća dobra stvar je rođeni brat. Đurđu je ošišala kosu, bratu grdila lice, a bratu je iskopala oči. On šiša kosu, kosa ponovo raste; Lice grdi, a lice raste; Ali oči ne mogu rasti, niti srce za rođenog brata.

Sačuvano je i predanje, po kome je kasnije nastala pesma “Bog nikome dužan”, a za nju se vezuje i nastanak manastira Zaovine kod Požerevca:

Jelica je bila sestra meštana Pavla i Radula. Pavlova supruga je bila ljubomorna na nju, zbog čega je ubila sopstveno dete i za to optužila Jelicu. Braća su joj povjerovala i za kaznu su svoju sestru vezala za četiri konja, koji su potom pušteni na četiri strane svijeta da je rastrgnu. Na mestu gde je njeno telo palo podignuta je crkva oko koje su braća kasnije podigla manastir, nakon što su saznali istinu i pokajali se.

Smatra se da je reč zova kovanica od: zla i ova.

Jetra

Jetrva je naziv za žene dva brata. Uvek postoji nadmetanje između jetara ko će biti bolji i ko će osvojiti više naklonosti muževljeve porodice.

Naziv jetra asocira na riječ jetra, jer je to žena koja jede vašu jetru i uzrokuje velike bolove.

Često se kaže za dvije sestre koje nisu u dobrim odnosima: Boriš se kao dvije koze. 

Svekrva

Svekrva je ime za muževljevu majku. Kako postoji mišljenje od davnina, svekrva i snaha su često u veoma lošim odnosima. svekrva gotovo nikada nije zadovoljna izborom supruge svog sina. Na nju važi i to što se često meša u sinov brak i novo domaćinstvo, stvarajući tako raskol u braku.

Smatra se da je naziv svekrva novčić nastao od: kriva za sve.

Snaha

Muževljeva porodica i rođaci ženu svog rođaka nazivaju snajom. Snaha je prilično stara reč u srpskom jeziku. Najvjerovatnije dolazi od indoevropskog oblika snusos, što znači svojevrsno vezivanje, stvaranje novih porodičnih odnosa. Ovu tvrdnju može potkrijepiti njemačka riječ za vrpcu ili gajtan – schnur (kanapa).

zet

Ženina porodica i rođaci muža svojih rođaka nazivaju zetom. To je staroslovenska reč, a prema nekim izvorima potiče od reči genh (žena), što znači davati život.

Ujak

Naziv za očevog brata dolazi od indoevropskog naziva za oca – pštruo. Od njega je napravljena izvedenica koju bismo mogli prevesti kao “drugi otac”.

Svastika

Osnova za ime ženine sestre je u riječi svast. Etimološki, možemo doći do riječi svaki, odnosno riječi svoj. Dakle, svastika bi bila neobična. Kukasti krst je takođe simbol iz predhrišćanske kulture i označavao je sreću i blagostanje, pa možda i naziv potiče od odate, jer postoji srpska poslovica “Ko nije okusio svast, ne zna šta je slast”.

Autor: Opanak/Noizz